Opijenost u svitanju
Hajnali részegség

Dezső Kosztolányi

Knjiga pjesama Opijenost u svitanju antologijski je presjek pjesničkog stvaralaštva mađarskoga kanonskog pjesnika i književnika Dezsőa Kosztolányija, jednog od najznačajnijih mađarskih pjesnika 20. stoljeća. Knjiga obuhvaća, u izvorniku i prijevodu, najreprezentativnija i najpoznatija djela njegova pjesničkog opusa, koji broji devet zbirki pjesama objavljenih u razdoblju od gotovo trideset godina.

Prva, ujedno i čitateljski i kritički priznata, tematski eklektična i u secesijskom stilu napisana zbirka Između četiri zida (1907.) predstavljena je najpoznatijom pjesmom zbirke, »Stabla na putu Üllői«. Druga zbirka, Žalopojke jadnog dječaka (1910.), najuspješnija je i najpopularnija zbirka mađarske poezije 20. stoljeća. Pisana iz perspektive dječaka, zbirka je dopunjavana sve do 1923.; prve su pjesme napisane u znaku impresionizma, dok se one kasnije približavaju ekspresionističkom izričaju. U tom razdoblju Kosztolányi piše strogim vezanim stihom, strogim ritmom i višestrukim rimama, a forma se krije i u pjesmama naizgled slobodnog stiha. Zbirke Magija (1912.), Ringe, ringe raja (1914.) i Mak (1916.) donose pjesme koje u melankoličnom duhu nastavljaju teme smrti, života, prolaznosti. Zbirka Kruh i vino (1920.) prva je etapa sinteze života odrasla muškarca. Elegičnim tonom Kosztolányi promišlja o životnim konkluzijama koje donosi sraz mladenaštva i odraslosti, te najavljuje sljedeću zbirku, Žalopojke tužnog muškarca (1924.) – sintezu dotadašnjih lirskih ostvarenja u kojoj progovara o ljudskoj sudbini, ugroženosti i otuđenosti, o socijalnoj empatiji i bratstvu, smrti, te suprotnosti svakidašnjice i metafizičkoga. U zbirci Gol (1928. – 1935.), u kojoj poseže za slobodnim, nevezanim stihom, autorov pjesnički govor i dalje teži očuvanju čistoće forme i jednostavnosti govornoga jezika, a izraženija je etika sućuti. Zbirka Polaganje računa (1935.) jedno je od vrhunskih ostvarenja mađarske lirike te predstavlja sintezu i u poetskom pogledu. Uz razigranost stihova zadržava i prirodnost živoga govora, odnosno svakodnevicu uzdiže na razinu pjesničkih tema i motiva. Pjesništvo karakterizira istodobna vjernost formi i prirodnost. U prvi plan dolaze patnja i smrt, te potreba za inventurom i sagledavanjem života. Jedna od najznačajnijih pjesma ove zbirke i cjelokupnog opusa jest naslovna pjesma »Opijenost u svitanju«. Ovom izboru na kraju su dodane i dvije neuvrštene pjesme.

Predgovor ovome izdanju napisala je književna povjesničarka i kritičarka Zsófia Szilágyi, profesorica na Sveučilištu u Segedinu i voditeljica Instituta za mađarski jezik i književnost. Uz izvornik i prijevod, knjiga sadržava bilješke uz pjesme, kronologiju pjesnikova života i djela, kratak popis djela dostupnih u hrvatskom prijevodu te četiri kazala: kazala prvih stihova na mađarskom i hrvatskom jeziku te kazala naslova pjesama na mađarskom i hrvatskom jeziku.

Izbor pjesama i prijevod s mađarskoga načinila je nagrađivana prevoditeljica i članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca Lea Kovács.