Edda
Gylfaginning / Obmanjivanje Gylfija
Prevela:
Dora Maček
Niz:
Spone
Šifra:
03001
Broj stranica:
188
Format:
21 x 12,7 cm
Uvez:
meki
Godina izdanja:
1997.
ISBN:
953-6522-06-3
ISBN-13:
978-953-6522-06-4
Cijena:
70,00 kn
56,00 kn
Naruči
Unutar srednjovjekovne europske književnosti, Snorra Edda zauzima posebno značajan položaj, jer predstavlja jedini pokušaj sustavnoga prikaza mitološke predaje na našem kontinentu. Osim ove sjevernogermanske mitologije, ništa sličnoga ne postoji ni u antici ni u srednjovjekovnoj književnosti drugih europskih naroda. Snorra Edda sastoji se od Prologa i tri glavna dijela: Gylfaginning (Obmanjivanje Gylfija), Skáldskaparmál (Riječ o pjesništvu) i Háttatal (Popis stihova). U Prologu Snorri iznosi svoj pogled na mitološki materijal koji želi ispričati, a prvi dio Edde (Obmanjivanje Gylfija) sažeti je prikaz sjeverno-germanske mitologije, od postanka svijeta, preko priča iz života bogova, do njihove konačne propasti, Ragnaröka.
Okvir za pripovijedanje u dijelu Edde kojemu je naslov Gylfaginning (Obmanjivanje Gylfija, čini crtica o mitskome švedskom kralju Gylfiju, predstavniku prastanovnika europskoga sjevera, mudroga i upućenog u čarolije. Preodjeven i pod imenom Gangleri (»onaj koji hoda«) Gylfi putuje u Asgard (»svijet Asa«) da bi upoznao Ase i naučio njihovu mudrost i magiju, te stvorio vezu između njih i svoga naroda. Tu, u dvoru, susreće bogove koji odgovaraju na njegova pitanja o postanku i propasti svijeta, o bogovima i njihovim djelima. Na kraju Asi iscrpe svoje znanje, pa se rješavaju Ganglerija, koji se uz tutanj grmljavine neočekivano nađe na poljani s koje su iščezli i dvori i bogovi. Sve je bila samo obmana i čarolija. No ono što je Gangleri doživio i čuo, i dalje se prepričavalo u njegovoj zemlji.
23.04.2013.
Svjetski dan knjige i autorskih prava 2013.
23.04.2013.
23.04.2013.
Knjiga tjedna: Bogovi i junaci antičkih mitova
05.03.2013.
300 + 100 = Dvije velike obljetnice
05.03.2013.
Knjiga tjedna
Bogovi i junaci antičkih mitova
I tako je Prometej, napokon, dobio slobodu. Postigao je to uz pomoć čovjeka i prkosnim strpljenjem kojim je podnosio svoje patnje. Pomirio se sa Zeusom, a pritom ništa nije izgubio od svoga ponosa, niti je iznevjerio i jedan od sebi postavljenih ciljeva. ... Da bi se ipak ispunila Zeusova zakletva da će Prometej zauvijek ostati prikovan uz stijenu, morao je na ruci nositi prsten, načinjen od svojih okova, u koji je bio ugrađen djelić kavkaske stijene. U počast Prometeju ljudi su počeli nositi prstenje s kamenom, a nose ga i danas, premda su podrijetlo toga običaja odavno zaboravili.



