Lasta

Skupina autora

»Anina Lasta Budor prošla je poput kometa nebom našeg slikarstva... Njene su slike prozor prema kozmičkom i omogućuju ekspanziju u jedan drugi svijet s kojeg nas i danas promatra.«

Anina Lasta Budor (1955. – 2002.) bila je hrvatska slikarica čije se umjetničko djelovanje naglo prekinulo preranom smrću. Otišla je u modrinu svojih slika tako rano da je nemoguće govoriti o zaokruženosti ili dovršenosti njezinoga životnog djela. Na popisu njezinih radova ne mogu se označiti oni iz »kasnijih godina«, već taj popis završava slikaričinom životnom i umjetničkom zrelošću. Njezin je autorski opus zakinut za mogućnost daljnjega razvoja, sazrijevanja, odnosno za bilo kakvu daljnju promjenu te je time i konačan. Stoga se nametnula potreba da se unutar jednoga sveska okupe svi njezini značajniji radovi, da se u obliku monografije, kako je sugerirao akademik Tonko Maroević, »fiksira kreativni saldo« ove umjetnice te da se »knjigom rekonstruira i rezimira slikaričine tendencije i domete«.

Na 176 stranica monografija okuplja tekstove skupine autora (Maja Briski, Željka Čorak, Josip Depolo, Lilijana Domić, Miroslav Gašparović, Damir Grubić, Željko Ivanjek, Jure Kaštelan, Tonko Maroević, Andrija Seifried, Truda Stamać) o umjetničkom djelovanju Anine Laste Budor te više od 200 visokokvalitetnih reprodukcija Lastinih slika. Svako je djelo opremljeno podacima (dimenzije, tehnika, godina nastanka, smještaj). Knjiga sadržava i biografiju, bibliografiju te popis izložbi.

Ovom knjigom, sedmom u nizu Monografije, želimo kulturnoj javnosti predstaviti dvadesetogodišnje djelovanje slikarice Anine Laste Budor, kako bi se omogućilo proučavanje njezinoga umjetničkog rada te trajno osigurala njezina vidljivost i prisutnost na obzoru suvremene hrvatske umjetnosti. Stoga ova monografija nipošto nije završna riječ o slikarstvu Anine Laste Budor već poziv na upoznavanje i otkrivanje daljina do kojih je u njemu doprla.

Anina Lasta Budor rođena je 1955. g. u Zagrebu. Završila je Klasičnu gimnaziju i na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala slikarstvo u klasi prof. Šime Perića. Od početka svoga umjetničkoga djelovanja, krajem 1970-tih, opredijelila se za figurativno slikarstvo, što ju je svrstalo u skupinu tzv. anakronista, s obzirom da je u to vrijeme apstrakcija još uvijek dominirala u hrvatskome slikarstvu. Izabrala je posve samostalan put, neovisan o prevladavajućim tendencijama i potpuno se posvetila traganju za vlastitim slikarskim izrazom. Važno je napomenuti da se tijekom 20-godišnjega djelovanja nikada nije priklonila nijednom trendu, a na burna društvena zbivanja usred kojih je živjela i radila reagirala je povlačenjem (gotovo egzilom) u intimistički, izoliran, bezvremenski odnos prema svijetu i njegovanjem individualnoga stila. Velik dio njezina opusa čine portreti osoba iz njezinoga okruženja i prizori iz života, no znatnu važnost u njezinome tematskome odabiru imaju pejzaži, koji su s vremenom pomaknuli vizuru prema nebu i naznačili slikaričinu preokupaciju čovjekovim položajem u višem, kozmičkom redu.

Preferirala je tehniku ulja na platnu, u kojoj je napravila najveći dio svojih djela. Uz ulje, eksperimentirala je s grafičkim tehnikama. Izlagala je na više od 20 samostalnih izložbi te na mnogobrojnim skupnim izložbama.

Umrla je 2002. godine.