Deset stoljeća crkve i samostana sv. Jakova u Opatiji

Berislav Valušek

Opisi kulturne baštine Opatije često pogrešno počinju sa sredinom 19. stoljeća i turističkom arhitekturom od historicizma nadalje. Knjiga Deset stoljeća crkve i samostana sv. Jakova u Opatiji povjesničara umjetnosti i arheologa Berislava Valušeka bavi se arhitektonskim sklopom benediktinske opatije i crkve sv. Jakova u Opatiji – objektom izgrađenim u 11. ili 12. stoljeću, po kojemu je grad Opatija dobio ime, a koji je do danas ostao praktično neistražen. Izvorno benediktinski samostan sv. Jakova u Opatiji, s pripadajućom crkvom i zvonikom, do sada uglavnom nije bio predmetom širih povijesno-umjetničkih interpretacija. Stoga se autor prihvatio zadatka da istraži i analizira sakralno zdanje u kojemu su očuvani tragovi romaničkog sloja, gotičke faze, baroka, kao i kasnijih intervencija i adaptacija.

Višegodišnje terensko i arhivsko istraživanje te znanstvena metodologija rezultirali su cjelovitom analizom ovog naoko jednostavnog arhitektonskog spomenika: njegove složene arhitektonske stratigrafije, toponomastičkih i epigrafskih analiza, deskripcije primjeraka pokretne kulturne baštine, crkvenog inventara, kako današnjeg tako i dislociranog.

Knjiga je opremljena povijesnim i recentnim fotografijama, povijesnim grafikama, arhivskom projektnom dokumentacijom i snimkama postojećeg stanja. Sažeta po opsegu, monografska po formi i interdisciplinarna po pristupu, knjiga na jednom posebnom primjeru doseže opće, stavljajući ga u povijesni, geografski i stilski kontekst.

Knjiga sadrži i prijevod teksta na engleski, a objavljena je u suizdanju s Društvom povjesničara umjetnosti Rijeke.