Gajo Peleš
Gajo Peleš rođen je 1931. godine u Karlovcu, gdje je završio gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1956. južnoslavensku filologiju, a doktorirao je 1965. godine. Bio je pokretač i glavni urednik kulturne revije 15 dana. Od 1963. radi kao kritičar i urednik Literarne redakcije, pa potom Trećeg programa Radio-Zagreba. Godine 1967./68. predaje na Sveučilištu u Lilleu, a od 1968. do 1970. u Parizu (Université Paris VIII – Vincennes). Godine 1972. biran je za docenta, a 1982. za redovitoga profesora na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Bio je šef Katedre za opću povijest književnosti i pročelnik poslijediplomskoga studija književnosti. Zasnovao je studij bibliotekarstva i jedan je od utemeljitelja Odsjeka za informacijske znanosti. Od 1980. boravi u niz navrata, kao stipendist Humboldtove zaklade, na sveučilištima u Konstanzu i Münchenu.
Posebno se bavi teorijom proze, semantikom književnoga teksta i teorijom povijesti književnosti. Osim niza rasprava (npr. Književna struktura i književni sistem, Mogući svjetovi i semantika priče, Hrvatska proza 1945–1960 i dr.) objavio je knjige: Poetika suvremenog jugoslavenskog romana 1945–1961 (1966.), Iščitavanje značenja (1982.), Priča i značenje. Semantika pripovjednog teksta (1989.).
23.04.2013.
Svjetski dan knjige i autorskih prava 2013.
23.04.2013.
23.04.2013.
Knjiga tjedna: Bogovi i junaci antičkih mitova
05.03.2013.
300 + 100 = Dvije velike obljetnice
05.03.2013.
Knjiga tjedna
Bogovi i junaci antičkih mitova
I tako je Prometej, napokon, dobio slobodu. Postigao je to uz pomoć čovjeka i prkosnim strpljenjem kojim je podnosio svoje patnje. Pomirio se sa Zeusom, a pritom ništa nije izgubio od svoga ponosa, niti je iznevjerio i jedan od sebi postavljenih ciljeva. ... Da bi se ipak ispunila Zeusova zakletva da će Prometej zauvijek ostati prikovan uz stijenu, morao je na ruci nositi prsten, načinjen od svojih okova, u koji je bio ugrađen djelić kavkaske stijene. U počast Prometeju ljudi su počeli nositi prstenje s kamenom, a nose ga i danas, premda su podrijetlo toga običaja odavno zaboravili.



